Krah pustinjskog sna: Da li je Dubai gotov?

Decenijama građen na krilima petrodolara i vizije futurističkog raja u pustinji, Dubai se danas suočava sa pretnjom koja ne dolazi od prirode, već od geopolitičkih potresa na Bliskom istoku. Grad koji je simbol luksuza i tehnološkog napretka mogao bi, prema pesimističnim prognozama, ponovo postati deo pustinje iz koje je iznikao, ukoliko se ratni bubnjevi u regionu ne utišaju.

Naplata duga i iranske rakete

Sukob u regionu i zaoštravanje odnosa sa Iranom stavili su bogate arapske monarhije pred težak izbor. Decenijska politika balansiranja između zapadnih saveznika i regionalnih interesa sada dolazi na naplatu. Iranski vojni kapaciteti direktna su opomena da se bezbednost ne može kupiti isključivo novcem, niti se vera i resursi mogu neprestano koristiti kao ulog u igrama velikih sila.

Glavne tačke geopolitičkog preokreta:

• Solidarnost na papiru: Iranci su shvatili da je arapsko jedinstvo krhko i da se njihovi interesi često prodaju neprijateljima.
• Novi ciljevi: Dok se simulira kopneni napad, pravi cilj bi mogao biti sravnjivanje Libana kao novog strateškog uporišta.
• Gubitak resursa: Dubai najviše gubi prestankom priliva tehnologije, sirovina i stručnog kadra.

Egzodus bogatstva i novi horizonti

Ukoliko se prekinu lanci snabdevanja, tehnologije i sirovina, grad će se polako gasiti. U tom scenariju, kapital neće nestati, već će potražiti sigurnije luke. Bogati stanovnici Emirata već sada gledaju ka drugim delovima sveta, kupujući imanja i investicije. U tom kontekstu, projekti poput Beograda na vodi i slične investicije u našoj zemlji postaju potencijalna utočišta za kapital koji beži iz nesigurnog Zaliva.

Povratak peska

Ako se rat ne zaustavi, priroda će uraditi ono što najbolje zna – polako će preuzimati deo po deo ove metropole. Za par stotina godina, od sjaja i glamura mogla bi ostati samo pustinja, podsećajući svet da se protiv geografije i istorije ne može boriti samo novcem, već i mudrom politikom koja ne prodaje veru za kratkoročni mir.