Cenzura i Umetnost: Zašto je Prvobitna Vizija „Seobe Srba“ Morala Biti Prekrivena?
Kada je čuveni Paja Jovanović dobio narudžbinu od crkvenog sabora u Sremskim Karlovcima da naslika seobu Srba pod patrijarhom Čarnojevićem, on je želeo da prikaže patnju i veru naroda kroz duboku simboliku. Na originalnoj verziji, desna strana slike krila je suptilnu hrišćansku metaforu: žena sa detetom u naručju koja podseća na Bogorodicu i malog Isusa, dok ovce simbolizuju „stado Božije“ koje ulazi u obećani raj.
Međutim, tadašnji patrijarh Georgije Branković nije bio zadovoljan. Njegova zamerka bila je jasna i oštra: „Mi nismo stado ovaca, mi smo narod koji je došao da brani granice carevine“. Pod pritiskom da slika mora imati vojni i politički karakter, Jovanović je bio primoran da skloni simboliku raja, majku i dete, a na njihovo mesto postavi ratnike na konjima.
Danas je poznato da postoje četiri verzije ove slike. Najveća od njih, monumentalnih dimenzija (približno 3,8 x 5,8 metara), nalazi se u zgradi Patrijaršije u Beogradu. Upravo za tu sliku, koja nikada nije predata Habzburškoj monarhiji za milenijumsku izložbu u Budimpešti 1896. godine zbog kašnjenja, vezuju se najzanimljivija istraživanja.
Savremena tehnologija i rendgenska snimanja potvrdila su narodno predanje: ispod slojeva boje ove grandiozne verzije i dalje se krije originalna postavka. Paja Jovanović je, umesto da struže platno, jednostavno preslikao vojnike preko žene sa detetom i ovaca, ostavljajući trag svoje prvobitne vizije duboko u nitima platna.
Danas su poznate lokacije tri verzije, dok se o četvrtoj i dalje spekuliše:
Iako slika nije stigla na izložbu u Budimpeštu na vreme da bude poklon monarhiji, to je možda bila sreća u nesreći. Remek-delo je ostalo u srpskim rukama, čuvajući tajnu o suptilnoj predstavi Bogorodice i Hrista koja i dalje „živi“ ispod ratničkih konja.
