Nostalgija koja ne bledi: Simbol majčinske ljubavi i rodnog krša
Rubrika: Muzika i Film | Pregleda: 14 406
Smeštena u turbulentne devedesete godine, serija prati život mladog para, njihovih rođaka i prijatelja u trenucima kada Jugoslavija nestaje, a svakodnevica postaje borba za očuvanje ljudskosti. Kroz njihove sudbine "Tvrđava" govori o onome što je svima blisko – o moralnim dilemama, sukobima i pomirenjima, ali pre svega o ljubavi koja spaja i onda kada sve drugo preti da se raspadne.
Upravo u tom kontekstu, pesma grupe "Srce kamenjara" (poznata i kao "Marama plava") postaje ključni motiv koji verno prati sudbinu naroda iz kninske Krajine i Dalmacije. Autor ovih dubokih i emotivnih stihova je Srđan Rusić, koji je svojim perom ovekovečio sudbinu naroda sa tromeđe.
Iako postoje brojne verzije, važno je istaći da se jedno od najboljih izvođenja ove pesme može pronaći na YouTube kanalu grupe Zrmanja, čija interpretacija na poseban način donosi emociju rodnog kraja i krša.
Još pamtim mater, maramu plavu
vrijedne ruke kako mi mašu
pokojnog djeda, novčanik stari
kapiju malu i kuću našu
Refren:
Odveo me život, ostalo je srce
željno krša, Dalmacije svoje
zato budan sanjam skoro svake noći
staru kuću i ognjište moje
zato budan sanjam skoro svake noći
staru kuću pod Dinarom što je
Još pamtim onaj osjećaj čudan
tuga i sreća u istom času
očeve riječi i stisak ruke
sejinu suzu, drhtaj u glasu
Tako je valjda moralo biti
godine teške đavo nek' nosi
čitav je život kiša pa sunce
al' čuvaj ono đe potek'o si
KNN
